poezija...

utorak, 31.05.2005.

Image Hosted by ImageShack.us

... sjedim i osluskujem...
sat kuca neumorno,
a vrijeme tako brzo leti...
o, da barem mogu
samo na pet minuta
zaustaviti vrijeme,
da barem u tom kratkom vremenu
osjetim istinsku srecu...

anoniman autor
¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨
Image Hosted by ImageShack.us

... ljubav je tako cudna stvar.
odjednom, bez ikakve najave
nastani se u tebi
i postane vladaricom tvog srca,
ispunjava te nekom unutarnjom srecom
koju samo zaljubljeni razumiju.
ponekad ju podijelis
sa nekom tebi dragom osobom
a onda kada sve to zavrsi
polako ti para srce, dusu, tijelo...
poput papira na kojem su ispisane rijeci boli i patnje
pomijesane sa suzama
prolivenih zbog osobe koju volimo,
i onda kada ne zelim da itko vidi
i pokusa shvatiti sto nam je,
papir poderemo u tisuce komadica
ili ga zguzvamo i bacimo...
a to i isto ljubav cini nama...
pusta nas da patimo
dok nas to ne slomi
i onda kad smo na vrhuncu ludila
napusti nas na isti nacin
na koji se i pojavila...
i kad smo prepusteni sami sebi,
tek tada uistinu patimo...
do tada smo krivili ljubav,
a sada krivimo samocu...
ona je najgori covjekov neprijatelj...
uvijek je prisutna
i kad tad nam opet pravi drustvo,
a onda opet sve iznova...
ljubav se bez ikakve najave
nastani u tebi
i ti opet volis.....

anoniman autor
- 12:13 - Komentari (1) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 30.05.2005.

Evo i mene, citatelji moji dragi... ispricavam se sto se ne javljah ovih par dana... sila prilika... no vazno je da sam opet sa vama... stoga, nastavljamo...
*****************************************************

Image Hosted by ImageShack.us

Topla je i svijetla rijec "ljeto"
Kod svake list je, poput malog uha,
Treperec sluso strah tvog budnog duha,
Sto drhtase u sumi blizu grada
U vrelu tijelu, koje ljubav svlada.
Topla je i svijetla rijec "ljeto".

Svaki list je znao izrec "jesen",
Kada bi tiho pado vlazan rujan
Ko tvoja usna; mekan, jedva cujan;
Tvoj duh bi presto na sum da treperi
Sapcuci liscu: mek nam krevet steri!
Svaki list je znao izrec "jesen"

A sad lisce ne sapce, nit slusa:
U krovistu sad nase male sume
Blijedi se snijeg i ulazi u me
Ledena sumnja: je l' tu ljeto vrelo
I jesen bjese, kada tvoje tijelo
Bijelilo se, toplo kao dusa.


Ivan Goran Kovacic
¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨
Image Hosted by ImageShack.us

Na dragoj lezi mjesecina
I san svih zvijezda na njoj sniva,
U grudi joj se bijele sliva,
A svuda drugdje pomrcina.

I moja radost i vedrina
U srebrn okvir je okiva;
Dok crna tuga mi nociva
U srcu; mraku sviju tmina.

I tako draga u snu bludi,
Pa, cini mi se, vrh nebesa,
Dok rana zora njezno rudi,

Treperi odraz njena mesa.
Tek onda kad vjedje digne,
Mir mi stigne. O, mir mi stigne.


Ivan Goran Kovacic
¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨


Moj prijatelju, mene više nema.
Al' nisam samo zemlja, samo trava.
Jer knjiga ta, što držiš je u ruci,
samo je dio mene koji spava.
I tko je čita - u život me budi
Probudi me, i bit ću tvoja java.

Ja nemam više proljeća i ljeta,
jeseni svojih nemam, niti zima.
Siroti mrtvac ja sam, koji u se
ništa od svijeta ne može da prima.
I što od svijetlog osta mi života,
u zagrljaju ostalo je rima.

Pred smrću ja se skrih (koliko mogoh)
u stihove. U žaru sam ih kovo.
Al' zatvoriš li za njih svoje srce,
oni su samo sjen i mrtvo slovo.
Otvori ga, i ja ću u te prijeći
ko bujna rijeka u korito novo.

Još koji časak htio bi da živim
u grudima ti. Sve svoje ljepote
ja ću ti dati. Sve misli, sve snove,
sve što mi vrijeme nemilosrdno ote,
sve zanose, sve ljubavi, sve nade,
sve uspomene - o mrtvi živote!

Povrati me u moje stare dane!
Ja hoću svjetla! Sunca, koji zlati
sve čeg se takne. Ja topline hoću
i obzorja, moj druže nepoznati.
I zanosa! I zvijezda, kojih nema
u mojoj noći. Njih mi, dragi, vrati.

Ko oko svjetla leptirice noćne
oko života tužaljke mi kruže.
Pomozi mi da dignem svoje vjeđe,
da ruke mi se u čeznuću pruže.
Ja hoću biti mlad, ja hoću ljubit,
i biti ljubljen, moj neznani druže.

Sav život moj u tvojoj sad je ruci.
Probudi me! Proživjet ćemo oba
sve moje stihom zadržane sate,
sve sačuvane sne iz davnog doba.
Pred vratima života ja sam prosjak.
Čuj moje kucanje! Moj glas iz groba.


Dobriša Cesarić
- 11:01 - Komentari (0) - Isprintaj - #

četvrtak, 26.05.2005.

Image Hosted by ImageShack.us

...Dan je, kao, suncan
Ti si, kao, vesela
Prolazis, kao, ne vide te

Svima je, kao, lijepo
Svima je, kao, dobro
Svima je, kao, ludo

I ti si, kao, sretna

Zivi se, kao, u miru
Ptice su, kao, slobodne
Buducnost, kao, na dlanu

Savjest je, kao, cista
I suncu je, kao, jasno
O srce, kao, pjevaj

Svi, kao, brinu o svima
Svatko je prijatelj, kao
Svima je, kao, stalo
Do tebe
I do svijeta

I dan, kao, svice
I ti se, kao, smijesis
I nista te, kao, ne boli...

Enes Kisevic
¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨
Image Hosted by ImageShack.us

nikad vise ne otvaraj vrata
u predvecerja ranih ljubavi
kad nas odjednom prevare sve rijeci
i svi nas pogledi dotaknu
da se vise ne vrate

nikad vise svoje srce ne iznosi na dlanu
tek udji u neke tople sobe
gdje je vrijeme mladosti pogodno
gdje bi se mogli na tren pronaci
u zaboravljenom refrenu pjesme
gdje bi mogli pricati satima
i ne znati da li su nam godine prosle

nemoj vise ljubavi otvarati oci
u predzorje kad utihnu posljednji glasovi
kad se od osame naslonis uspomenom
na prozore pod kisom koja zna i hoce
a mi tek ljubavni i dobro raspolozeni
nismo ni znali da nam je srce u oku raslo
i preraslo sve okvire

ne izgovaraj vise rijeci
koje si u sumraku sobe ucila na pamet
da ih dugo nosis nanizane oko vrata
ne otvaraj vise vrata u rana predvecerja ljubavi

podivljat ce rijeke
zbog usana neljubljenih
necemo se snaci sto nam je bilo davno
jedno vrijeme
necemo vise znati
ni ljubiti kako smo znali
nece vise biti ni takvih poraza
ni takvih pjesama
pa cak ni smrti
ako otvoris vrata istom kretnjom
nekome tko ce doci

Zeljko Krznaric
- 11:05 - Komentari (2) - Isprintaj - #

srijeda, 25.05.2005.

No evo da i ja napisem koju rijec... zapravo nemam sto posebno ni pisati... htjela bih se samo zahvaliti na lijepim komentarima... znam da pjesme nisu moje, ali svaka opisuje moje osjecaje... ono sto se u meni zbiva... hvala jos jednom svima koji su odvojili par minuta da pogledaju moj blog...
¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨
Image Hosted by ImageShack.us

Ne govorim ti bas u zadnje vrijeme
Da te volim
I ne gasim ti svjetlo u ocima
Prije spavanja
Ne govorim ti nesto njezno
I ne grlim ti dusu
Ali ovo ti moram reci,
Previse je gorkog
I ljudi su grubi
Pa ako i ne govorim
Jos uvijek te ono najljepse u meni
Voli i ljubi....


...posveceno osobi koja mi znaci sve u zivotu... on zna tko je...
volim te, andjele...
- 11:18 - Komentari (1) - Isprintaj - #

utorak, 24.05.2005.









Ponoć već je prošla, svjetlo mi se gasi,
Na baršunu crnom leži teška noć;
Čelom mi se truni spomen tvojih vlasi
Ljubavi daleka, kad ćeš, kad ćeš doć?

Otišla si. Gdje si? Ko da umrla si,
Udaljenost ima smrti tužnu moć,
Srcem srsi, strasti, dušom sumnje, strasi
Poginut ću noćas i za dragom poć.

Ljubav nije sreća!Znaš li kad mi reče?
Ljubav, to je rana, i ta rana peče,
Ljubav boli, boli, kao život boli,

Teško, teško onom koji jako voli.
Nisi pravo rekla. Ljubav bol je, plamen,
Ali muči samo kad sam sâm ko kamen.


Antun Gustav Matos
¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨
Image Hosted by ImageShack.us
Starinska ura na ormaru spava.
Kazaljke njene vec se rdjom zute.
Umorna lampa tiho ocrtava
prostore uske, samotnicke pute.

Ja ne znam gdje sam? Nesto tamno slute
umorne oci. Noc je. Topla. Plava.
Tako je tesko, kada stvari sute
i kad se mijenja proslost, san i java.

Pa gasim staru lampu, sklapam oci.
Nitko mi nece u posjete doci,
ni tat, ni gost, ni drug, ni draga zena.

Naslonim glavu na krilo samoci
i slusam zvizduk vlakova u noci.
- O gdje si sada, gdje si, Bezimena?


Gustav Krklec
- 20:05 - Komentari (1) - Isprintaj - #
Image Hosted by ImageShack.us

Kad tvoje oci ne bi imale boju mjeseca,
dana s glinom, s radom ili s vatrom,
kad ne bi zatocenu cuvala okretnost uzduha,
kad ne bi, kao što jesi, bila tjedan jantara,

kad ne bi, kao što jesi, bila zuti trenutak
u kome se jesen penje povijušama,
da nisi još i kruh koji mirisni mjesec
mijesi noseci svoje brašno nebom,

o ljubljena, ne bih te volio!
U tvome zagrljaju grlim ono što postoji,
i pijesak, i vrijeme, i stablo kiše,

i sve zivi zato da bih ja zivio:
ne odlazeci daleko mogu da vidim sve:
u tvome zivotu vidim sve ono što je zivo.

Pablo Neruda
- 09:35 - Komentari (2) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 23.05.2005.


Od ove noći odričem se ljubavi,
jer nema smisla nastaviti ovako živjeti
i nadati se nečemu što se neće desiti.

Suze, bol i tuga
su moji vjerni pratioci sada,
sjenke koje me slijede
od danas do sutra,
od mraka do jutra.

A zašto plakati,
kada život može i radošću ispunjen biti?

Zato, odričem se ove noći
koja nikada ponovo neće doći, svog pogleda upućenog tebi,
svojih suza koje potekoše mi niz lice.
I svojih snova se odričem sada,
i maštanja o nama.
Jer od ove noći, koja još malo pa će proći,
ljubav više nema smisla.
Ona više nikada neće biti ista.

Moje oči od ove noći
pokušat će ne tražiti tvoje,
moje srce ne kucati za tebe.
Večeras se jednostavno odričem tebe
kao dijela sebe.

I na kraju ove pjesme
reći ću ti ono što
jedino prikladno jeste:

ZBOGOM ZAUVIJEK, LJUBAVI
KOJA TO NIKADA NI BILA NISI,
JER JE SAMO JEDNO SRCE VOLJELO,
SAMO JE JEDNO SRCE KUCALO,
A ZA LJUBAV JE POTREBNO DVOJE
DA SE JEDNAKO RAZUMIJU I VOLE!

autor anoniman
¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨
...svidjas mi se kad sutis jer si kao odsutna,
i cujes me izdaleka, i glas moj ne dodiruje te.
cini se kao da su ti letjele oci
i cini mi se da ti je poljubac jedan zatvorio usta.

kako su stvari sve ispunjene dusom mojom
izranjas iz stvari, ispunjena dusom mojom.
leptirice sna, dusi mojoj si slicna
i slicna si rijeci melankolija.

svidjas mi se kad sutis i kad si kao udaljena.
i kada kao da se zalis, leptiricu u gukanju.
i cujes me izdaleka, i glas moj ne dostize te:
pusti me da sutim s mucanjem tvojim.

pusti me da ti govorim takodjer s tvojom sutnjom
jasnom kao svijeca jedna, prostom kao jedna prsten.
kao noc si, sutljiva i zvjezdana.
sutnja tvoja je zvjezdana, tako daleka i jednostavna.

svidjas mi se kad sutis jer si kao odsutna.
udaljena i bolna kao da si umrla.
jedna rijec tada, osmijeh dovoljan je jedan.
i veseo sam, veseo sto to nije tocno...

Pablo Neruda
¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨

...Nocu, ljubljena, vezi svoje srce za moje
I neka zajedno u snu razbiju tmine
Kao dvostruki bubanj, boreci se u sumi
Protiv gustoga zida okupanog lisca.

Prolazu nocni, crna zeravo sna
Sto hvatas niti zemaljskoga grozdja
Tacnoscu nekog neredovita voza
Sto sjene i kamenje hladno za sobom vuce neprestano.

Zato me ljubavi, vezi za cisti pokret,
Za postojanost sto kuca u tvojim grudima
Krilima nekog labuda ispod vode,

Da bi na zvjezdana pitanja ovog neba
Nas san odgovorio jednim jedinim kljucem
I samo jednim vratima koje zatvori tama...

Pablo Neruda
- 10:18 - Komentari (0) - Isprintaj - #

subota, 21.05.2005.


...Na mome sutonskom nebu ti si poput oblaka
i tvoja boja i oblik su onakvi kakve želim.
Moja, moja si, ženo usana slasnih,
moji beskrajni snovi u tebi žive.

Svjetiljka duše moje rumenilom ti boji noge.
Moje vino trpko najslađe je na usnama tvojim,
oh, žetelice moje sutonske pjesme,
kako te moji samotni snovi osjećaju mojom.

Moja si, moja, i ja kličem u popodnevnom
povjetarcu, a vjetar pronosi moj udovički glas.
U dubini očiju mojih ti loviš, tvoj noćni
pogled se zaustavlja poput vode tvog otimanja.

Zatočenica si u mreži moje muzike, ljubavi moja,
a mreže muzike moje kao nebo su široke.
Na obali tvojih tužnih očiju duša mi se rada.
U tvojim tužnim očima početak je zemlje snova...

Pablo Neruda
- 19:19 - Komentari (1) - Isprintaj - #

petak, 20.05.2005.

Ko zna (ah, nitko, nitko nista ne zna,
Krhko je znanje!)
Mozda je pao trak istine u me,
A mozda su sanje.
Jos bi nam mogla desiti se ljubav,
Desiti velim,
Ali, ja ne znam da li da je zelim,
Ili ne zelim.

U moru zivota sto vjecno kipi,
Sto vjecno hlapi,
Stvaraju se opet, sastaju se opet
Mozda iste kapi -
I kad prodje vjecnost zvjezdanijim putem,
Jedna vjecnost pusta,
Mogla bi se opet u poljupcu naci
Neka ista usta.

Mozda ces se jednom uvece pojavit
Prekrasna u plavom,
Ne sluteci da si svoju svjetlost lila
Mojom davnom javom,
I ja, koji pisem srcem punim tebe
Ove cudne rime,
Oh, ja necu znati, ceznjo moje biti,
Niti tvoje ime!

Pa ako i dusa u tome trenutku
Svoje uho napne,
Sigurnim ce glasom zaglusiti razum
Sve sto slutnja sapne;
Kod vecernjih lampa mi cemo se kradom
Pogledat ko stranci,
Bez imalo svijesti koliko nas vezu
Neki stari lanci.

No vrijeme se krece, no vrijeme se krece
Ko sunce u krugu,
I nosi nam opet ono sto je bilo:
I radost i tugu.
I sinut ce oci, naci ce se ruke,
I srce se dici -
I slijepi za stope bivseg zivota
Njima cemo ici.

Ko zna (ah, nitko, nitko nista ne zna.
Krhko je znanje!)
Mozda je pao trag istine u me,
A mozda su sanje.
Jos bi nam mogla desiti se ljubav,
Desiti - velim,
Ali ja ne znam da li da je zelim,
Ili ne zelim.


Dobrisa Cesaric
- 20:18 - Komentari (1) - Isprintaj - #
...ove noci mogu napisati najtuznije stihove.

napisati, na primjer: "noc je puna zvijezda,
trepere modre zvijezde u daljini."

nocni vjetar kruzi nebom i pjeva.

ove noci mogu napisati najtuznije stihove.
volio sam je, a katkad je i ona mene voljela.

u nocima, kao ova, drzao sam je u svom narucju.
ljubio sam je, koliko puta, pod beskrajnim nebom.

voljela me je, a katkad sam i ja nju volio.
kako da ne ljubim njene velike nepomicne oci.

ove noci mogu napisati najtuznije stihove.
pomisao da je nema. osjecaj da sam je izgubio.

slusati beskrajnu noc, bez nje jos beskrajniju.
i stih pada na dusu kao rosa na livadu.

nije vazno sto je moja ljubav nije mogla zadrzati.
noc je zvjezdovita i ona nije uz mene.

i to je sve. u daljini netko pjeva. u daljini.
moja je dusa nespokojna sto ju je izgubila.

kao da je hoce pribliziti moj pogled je iste.
moje srce je iste, a ona nije uz mene.

ista noc odijeva bjelinom ista stabla.
mi sami, oni od nekada, nismo vise isti.

vise je ne volim, zaista, ali koliko sam je volio.
moj glas je iskao vjetar da joj dodirne uho.

drugome. pripast ce drugome. kao prije mojih poljubaca.
njen glas, njeno sjajno tijelo, njene beskrajne oci.

vise je ne volim, zaista, a mozda je ipak volim.
tako je kratka ljubav, a tako pust je zaborav.

jer sam je u nocima, kao ova, drzao u svom narucju,
moja je dusa nespokojna sto ju je izgubila.

iako je ovo posljednja bol koju mi ona zadaje,
i ovi stihovi posljednji koje za nju pisem....
- 12:32 - Komentari (2) - Isprintaj - #

Sljedeći mjesec >>