utorak, 31.05.2005.
 ... sjedim i osluskujem... sat kuca neumorno, a vrijeme tako brzo leti... o, da barem mogu samo na pet minuta zaustaviti vrijeme, da barem u tom kratkom vremenu osjetim istinsku srecu... anoniman autor ¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨  ... ljubav je tako cudna stvar. odjednom, bez ikakve najave nastani se u tebi i postane vladaricom tvog srca, ispunjava te nekom unutarnjom srecom koju samo zaljubljeni razumiju. ponekad ju podijelis sa nekom tebi dragom osobom a onda kada sve to zavrsi polako ti para srce, dusu, tijelo... poput papira na kojem su ispisane rijeci boli i patnje pomijesane sa suzama prolivenih zbog osobe koju volimo, i onda kada ne zelim da itko vidi i pokusa shvatiti sto nam je, papir poderemo u tisuce komadica ili ga zguzvamo i bacimo... a to i isto ljubav cini nama... pusta nas da patimo dok nas to ne slomi i onda kad smo na vrhuncu ludila napusti nas na isti nacin na koji se i pojavila... i kad smo prepusteni sami sebi, tek tada uistinu patimo... do tada smo krivili ljubav, a sada krivimo samocu... ona je najgori covjekov neprijatelj... uvijek je prisutna i kad tad nam opet pravi drustvo, a onda opet sve iznova... ljubav se bez ikakve najave nastani u tebi i ti opet volis..... anoniman autor |
