poezija...

četvrtak, 16.06.2005.

odlazim... bilo mi je lijepo druziti se s vama u ovom kratkom vremenu... ostajte mi dobro i budite pozdravljeni...
- 15:26 - Komentari (4) - Isprintaj - #

četvrtak, 09.06.2005.

Image Hosted by ImageShack.us

Sada si moja. Pocivaj svojim snom u mom snu.
Ljubav, bol i nevolja sada moraju usnuti.
Noc se okrece na svojim nevidljivim kotacima,
a ti si uza me cista ko jantar uspavani.

Nijedna nece, ljubavi, spavati s mojim snovima.
Ici ces, ici ce mo zajedno vodama ovoga vremena.
Ni jedna nece sjenom zajedno sa mnom,
samo ti, uvijek ziva, uvijek sunce i mijesec.

Sada su ruke tvoje otvorile njezne sake,
ispustile njezne znakove, a ne zna se kamo,
tvoje se oci sklopise kao dva siva krila,

dok slijedim vodu koju nosis, koja me nosi:
noc, svijet i vjetar rasplicu svoju sudbinu
i ja sam bez tebe samo jos tvoj vlastiti san.


Pablo Neruda
¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨


Ne volim te zato što te volim
i od voljeti te do ne voljeti te stižem
i do čekanja kada te ne čekam
srcem mi struji studen i plam.

Ne volim te zato što te volim
i beskrajno te mrzim, a mrzeći te molim,
i mjera moje putujuće ljubavi
jest da te ne vidim i poput slijepca volim.

Možda ću potrošiti siječanjsku svjetlost,
okrutnu zraku, svoje beskrajno srce,
ukravši sebi ključ spokoja.

U ovoj historiji samo ja umirem
i umrijet ću od ljubavi jer te volim,
jer te volim, ljubavi, krvlji i ognjem.


Pablo Neruda
¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨
Image Hosted by ImageShack.us

Srcu mome tvoje su grudi dovoljne,
a slobodi tvojoj pristaju krila moja.
Iz usta će mojih nebu stići
sve što bijaše uspavano na duši tvojoj.

U tebi je svakodnevna iluzija.
Dolaziš kao rosa cvjetnim krunama.
Tvoja odsutnost obzorje potkopava.
Vječno poput vala bježiš.

Rekoh da si pjevala na vjetru
kao borovi i kao jarboli.
Poput njih si uzvišena i šutljiva.
I namah se rastužiš, kao pred putovanje.

Prihvatljiva si poput puta znana.
Nastanjuju te odjeci i glasovi sjetni.
Probudih se, i ponekad se sele i bježe
ptice što su ti u duši spavale.


Pablo Neruda
- 12:49 - Komentari (3) - Isprintaj - #

nedjelja, 05.06.2005.

Image Hosted by ImageShack.us

Ja nisam božji oblik; bog je dio mene,
a drugi dio sve ono ostalo
što se razvija čak iza koprene
i gdje je staklo i najbolje stalo
i samog neba oči zamagljene.

U meni vode šume, oblaci putuju,
od čudnog smijeha pucaju ludaci,
za maglama se propinju čudaci,
na mramor vodoskoci tuguju.

U meni ključa izvora, plamsa zvijezda,
i tužnih šuma diše, cvjetnih livada.
O, u meni je naslada od jada,
u meni grožđa; oh! u meni mijeha
s kliktanjem većim od cvrkuta gnijezda.

U meni nema jednog: nema grijeha !
i ja sam star za eone stvorenja,
za neizmjernost čvorasta korijenja.

Ne, kada zvijezde panu, svemir pukne,
i u prasnuću i eter izgori,
i kada dah svijeta posljednji umukne,
sić ću iz smrti u toj prvoj Zori;

u Zori što je sakrita u lijesu
danom od sila što ni žive nijesu;
jer moj je život tek u pravoj crti
-život u danu poslije svake smrti.

Ako se niko sa mnom ne probudi
U raskuženom grobu vaseljena,
o blago nikom ! neće da ga čudi
nevinost bića na kraju vremena…
¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨

Ispricavam se sto me nije bilo par dana... obiteljske obaveze... ali evo me opet... uzivajte u poeziji...




- 11:08 - Komentari (3) - Isprintaj - #

srijeda, 01.06.2005.

Image Hosted by ImageShack.us

Imam misao o tebi i nosim je na dlanu .
U svakoj njenoj kapi tvoja kosa sjaji .
Imam poljupce mjesečine za tebe .
Svaka njena zraka moj je dodir u tebi .
Tvoje meko tijelo imam u sebi
i nad nebom tvoje bistre oči imam ,
a za česte šetnje sto ih ispod duge nosim
u vjecnom trajanju poljubaca te imam .


Znam da se jasan miris tobom prostire
i postelju našu u mlade noći pretvara .
Poredane uzdahe na usnama imam
i zajedno s njima čekam obrise tvojih ,
jer me ljubavnim danima dozivaš ,
trčiš i grliš suncem svoga pogleda .
Volim te , jer moj osmjeh u sebi čuvaš
i ponosno u sebi snivam , gdje te imam .


Trebam te , jer moje strahove rastjeruješ
i carstvom mog nemirnog bića ustrajavaš .
Žudim za tobom i žudnjom prekrivam obraze ,
vrhom tvojih grudi dolazim i u njih uranjam ,
prstima te stižem u sjeni predivnog poprsja
i pučinom tvoje puti razvlačim svoja milovanja .
Imam te i pod gorjem i u utočištu valova ,
svugdje te imam i u svemu nalazim .


Predivna moja ljubavi imam te još i više ,
jer me tvoja ljubav obuzela , pa me ima ,
imam to blaženstvo u kojem tebi pripadam .
Ljubavi moja jedina , ljubim te još jače
i poljupcima u sebi zauvijek te želim imati ,
imati i čuvati i u nježnim uzdasima nositi ,
s tobom po nebeskom plavetnilu ljubav voditi
i u tom zvjezdanom beskraju u tebi uživati .


Zal Kopp
- 10:42 - Komentari (7) - Isprintaj - #

utorak, 31.05.2005.

Image Hosted by ImageShack.us

... sjedim i osluskujem...
sat kuca neumorno,
a vrijeme tako brzo leti...
o, da barem mogu
samo na pet minuta
zaustaviti vrijeme,
da barem u tom kratkom vremenu
osjetim istinsku srecu...

anoniman autor
¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨
Image Hosted by ImageShack.us

... ljubav je tako cudna stvar.
odjednom, bez ikakve najave
nastani se u tebi
i postane vladaricom tvog srca,
ispunjava te nekom unutarnjom srecom
koju samo zaljubljeni razumiju.
ponekad ju podijelis
sa nekom tebi dragom osobom
a onda kada sve to zavrsi
polako ti para srce, dusu, tijelo...
poput papira na kojem su ispisane rijeci boli i patnje
pomijesane sa suzama
prolivenih zbog osobe koju volimo,
i onda kada ne zelim da itko vidi
i pokusa shvatiti sto nam je,
papir poderemo u tisuce komadica
ili ga zguzvamo i bacimo...
a to i isto ljubav cini nama...
pusta nas da patimo
dok nas to ne slomi
i onda kad smo na vrhuncu ludila
napusti nas na isti nacin
na koji se i pojavila...
i kad smo prepusteni sami sebi,
tek tada uistinu patimo...
do tada smo krivili ljubav,
a sada krivimo samocu...
ona je najgori covjekov neprijatelj...
uvijek je prisutna
i kad tad nam opet pravi drustvo,
a onda opet sve iznova...
ljubav se bez ikakve najave
nastani u tebi
i ti opet volis.....

anoniman autor
- 12:13 - Komentari (1) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 30.05.2005.

Evo i mene, citatelji moji dragi... ispricavam se sto se ne javljah ovih par dana... sila prilika... no vazno je da sam opet sa vama... stoga, nastavljamo...
*****************************************************

Image Hosted by ImageShack.us

Topla je i svijetla rijec "ljeto"
Kod svake list je, poput malog uha,
Treperec sluso strah tvog budnog duha,
Sto drhtase u sumi blizu grada
U vrelu tijelu, koje ljubav svlada.
Topla je i svijetla rijec "ljeto".

Svaki list je znao izrec "jesen",
Kada bi tiho pado vlazan rujan
Ko tvoja usna; mekan, jedva cujan;
Tvoj duh bi presto na sum da treperi
Sapcuci liscu: mek nam krevet steri!
Svaki list je znao izrec "jesen"

A sad lisce ne sapce, nit slusa:
U krovistu sad nase male sume
Blijedi se snijeg i ulazi u me
Ledena sumnja: je l' tu ljeto vrelo
I jesen bjese, kada tvoje tijelo
Bijelilo se, toplo kao dusa.


Ivan Goran Kovacic
¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨
Image Hosted by ImageShack.us

Na dragoj lezi mjesecina
I san svih zvijezda na njoj sniva,
U grudi joj se bijele sliva,
A svuda drugdje pomrcina.

I moja radost i vedrina
U srebrn okvir je okiva;
Dok crna tuga mi nociva
U srcu; mraku sviju tmina.

I tako draga u snu bludi,
Pa, cini mi se, vrh nebesa,
Dok rana zora njezno rudi,

Treperi odraz njena mesa.
Tek onda kad vjedje digne,
Mir mi stigne. O, mir mi stigne.


Ivan Goran Kovacic
¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨


Moj prijatelju, mene više nema.
Al' nisam samo zemlja, samo trava.
Jer knjiga ta, što držiš je u ruci,
samo je dio mene koji spava.
I tko je čita - u život me budi
Probudi me, i bit ću tvoja java.

Ja nemam više proljeća i ljeta,
jeseni svojih nemam, niti zima.
Siroti mrtvac ja sam, koji u se
ništa od svijeta ne može da prima.
I što od svijetlog osta mi života,
u zagrljaju ostalo je rima.

Pred smrću ja se skrih (koliko mogoh)
u stihove. U žaru sam ih kovo.
Al' zatvoriš li za njih svoje srce,
oni su samo sjen i mrtvo slovo.
Otvori ga, i ja ću u te prijeći
ko bujna rijeka u korito novo.

Još koji časak htio bi da živim
u grudima ti. Sve svoje ljepote
ja ću ti dati. Sve misli, sve snove,
sve što mi vrijeme nemilosrdno ote,
sve zanose, sve ljubavi, sve nade,
sve uspomene - o mrtvi živote!

Povrati me u moje stare dane!
Ja hoću svjetla! Sunca, koji zlati
sve čeg se takne. Ja topline hoću
i obzorja, moj druže nepoznati.
I zanosa! I zvijezda, kojih nema
u mojoj noći. Njih mi, dragi, vrati.

Ko oko svjetla leptirice noćne
oko života tužaljke mi kruže.
Pomozi mi da dignem svoje vjeđe,
da ruke mi se u čeznuću pruže.
Ja hoću biti mlad, ja hoću ljubit,
i biti ljubljen, moj neznani druže.

Sav život moj u tvojoj sad je ruci.
Probudi me! Proživjet ćemo oba
sve moje stihom zadržane sate,
sve sačuvane sne iz davnog doba.
Pred vratima života ja sam prosjak.
Čuj moje kucanje! Moj glas iz groba.


Dobriša Cesarić
- 11:01 - Komentari (0) - Isprintaj - #

četvrtak, 26.05.2005.

Image Hosted by ImageShack.us

...Dan je, kao, suncan
Ti si, kao, vesela
Prolazis, kao, ne vide te

Svima je, kao, lijepo
Svima je, kao, dobro
Svima je, kao, ludo

I ti si, kao, sretna

Zivi se, kao, u miru
Ptice su, kao, slobodne
Buducnost, kao, na dlanu

Savjest je, kao, cista
I suncu je, kao, jasno
O srce, kao, pjevaj

Svi, kao, brinu o svima
Svatko je prijatelj, kao
Svima je, kao, stalo
Do tebe
I do svijeta

I dan, kao, svice
I ti se, kao, smijesis
I nista te, kao, ne boli...

Enes Kisevic
¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨
Image Hosted by ImageShack.us

nikad vise ne otvaraj vrata
u predvecerja ranih ljubavi
kad nas odjednom prevare sve rijeci
i svi nas pogledi dotaknu
da se vise ne vrate

nikad vise svoje srce ne iznosi na dlanu
tek udji u neke tople sobe
gdje je vrijeme mladosti pogodno
gdje bi se mogli na tren pronaci
u zaboravljenom refrenu pjesme
gdje bi mogli pricati satima
i ne znati da li su nam godine prosle

nemoj vise ljubavi otvarati oci
u predzorje kad utihnu posljednji glasovi
kad se od osame naslonis uspomenom
na prozore pod kisom koja zna i hoce
a mi tek ljubavni i dobro raspolozeni
nismo ni znali da nam je srce u oku raslo
i preraslo sve okvire

ne izgovaraj vise rijeci
koje si u sumraku sobe ucila na pamet
da ih dugo nosis nanizane oko vrata
ne otvaraj vise vrata u rana predvecerja ljubavi

podivljat ce rijeke
zbog usana neljubljenih
necemo se snaci sto nam je bilo davno
jedno vrijeme
necemo vise znati
ni ljubiti kako smo znali
nece vise biti ni takvih poraza
ni takvih pjesama
pa cak ni smrti
ako otvoris vrata istom kretnjom
nekome tko ce doci

Zeljko Krznaric
- 11:05 - Komentari (2) - Isprintaj - #

srijeda, 25.05.2005.

No evo da i ja napisem koju rijec... zapravo nemam sto posebno ni pisati... htjela bih se samo zahvaliti na lijepim komentarima... znam da pjesme nisu moje, ali svaka opisuje moje osjecaje... ono sto se u meni zbiva... hvala jos jednom svima koji su odvojili par minuta da pogledaju moj blog...
¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨
Image Hosted by ImageShack.us

Ne govorim ti bas u zadnje vrijeme
Da te volim
I ne gasim ti svjetlo u ocima
Prije spavanja
Ne govorim ti nesto njezno
I ne grlim ti dusu
Ali ovo ti moram reci,
Previse je gorkog
I ljudi su grubi
Pa ako i ne govorim
Jos uvijek te ono najljepse u meni
Voli i ljubi....


...posveceno osobi koja mi znaci sve u zivotu... on zna tko je...
volim te, andjele...
- 11:18 - Komentari (1) - Isprintaj - #

utorak, 24.05.2005.









Ponoć već je prošla, svjetlo mi se gasi,
Na baršunu crnom leži teška noć;
Čelom mi se truni spomen tvojih vlasi
Ljubavi daleka, kad ćeš, kad ćeš doć?

Otišla si. Gdje si? Ko da umrla si,
Udaljenost ima smrti tužnu moć,
Srcem srsi, strasti, dušom sumnje, strasi
Poginut ću noćas i za dragom poć.

Ljubav nije sreća!Znaš li kad mi reče?
Ljubav, to je rana, i ta rana peče,
Ljubav boli, boli, kao život boli,

Teško, teško onom koji jako voli.
Nisi pravo rekla. Ljubav bol je, plamen,
Ali muči samo kad sam sâm ko kamen.


Antun Gustav Matos
¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨
Image Hosted by ImageShack.us
Starinska ura na ormaru spava.
Kazaljke njene vec se rdjom zute.
Umorna lampa tiho ocrtava
prostore uske, samotnicke pute.

Ja ne znam gdje sam? Nesto tamno slute
umorne oci. Noc je. Topla. Plava.
Tako je tesko, kada stvari sute
i kad se mijenja proslost, san i java.

Pa gasim staru lampu, sklapam oci.
Nitko mi nece u posjete doci,
ni tat, ni gost, ni drug, ni draga zena.

Naslonim glavu na krilo samoci
i slusam zvizduk vlakova u noci.
- O gdje si sada, gdje si, Bezimena?


Gustav Krklec
- 20:05 - Komentari (1) - Isprintaj - #
Image Hosted by ImageShack.us

Kad tvoje oci ne bi imale boju mjeseca,
dana s glinom, s radom ili s vatrom,
kad ne bi zatocenu cuvala okretnost uzduha,
kad ne bi, kao što jesi, bila tjedan jantara,

kad ne bi, kao što jesi, bila zuti trenutak
u kome se jesen penje povijušama,
da nisi još i kruh koji mirisni mjesec
mijesi noseci svoje brašno nebom,

o ljubljena, ne bih te volio!
U tvome zagrljaju grlim ono što postoji,
i pijesak, i vrijeme, i stablo kiše,

i sve zivi zato da bih ja zivio:
ne odlazeci daleko mogu da vidim sve:
u tvome zivotu vidim sve ono što je zivo.

Pablo Neruda
- 09:35 - Komentari (2) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se